12. 06. 2010.

Zašto Hrvati piju i voze?

Najveći broj prometnih nesreća izazivaju pijani vozači, posebice oni mlađi. Njihov broj već godinama upozorava da nešto nije kako treba a nitko ne čini gotovo ništa. Zašto je s alkoholom u hrvata tako pitali smo dr. Roberta Torre-a, psihijatra pri odjelu alkoholizma Klinike za psihijatriju KB „Sestre milosrdnice“.

Imate dugogodišnje iskustvo u problemu alkoholizma općenito. Bez puno statističkih podataka, samo dvije brojke i jedno pitanje. Na području Zagreba u 2008. godini poginulo je 113 osoba, od toga 50 krivicom pijanih vozača. Što mislite da je uzrok i kako bi trebalo napokon započeti riješavati problem prisutnosti alkohola za volanom koji nam odnosi najviše života na našim prometnicama?

Problem pijenja alkohola za volanom kao i u drugim vrlo bitnim segmentima obitelji i društva prisutan je praktički oduvijek. Moramo biti svjesni toga da smo društvo gdje se pijenje alkohola htjeli mi to priznati ili ne uvelike tolerira što možemo zahvaliti dugogodišnjoj tradiciji, a i donekle ili potpuno pogrešnim mjerama koje poduzimamo da bi taj problem rješili. Naime puno je proturiječnih orijentacija na raznim razinama kada govorimo o borbi protiv prekomjernog uzimanja alkohola što se odnosi i na uzimanje alkohola prije upravljanja  motornim vozilom. U isto vrijeme kada zakonima i uglavnom represivnim mjerama pokušavamo postići nešto što je kod našeg naroda ukorijenjeno dugi niz godina isto potičemo marketingom i reklamama vezanim uz sportske događaje, zaboravljajući da npr. pivo kojeg tako dobro reklamiramo u malo većim količinama ima potpuno isti efekt na osobu koja ga konzumira kao i ostala alkoholna pića. Dakle s jedne strane trudimo se da postignemo efekt na mlade i maknemo ili znatno ublažimo prisutnost alkohola za volanom a s druge strane potičemo i stalnim marketinškim akcijama uvjeravamo mlade da je baš zgodno popiti jednu, dvije ili više piva prilikom nekog važnog sportskog događaja koji su kod nas vrlo česti. Sam zakon koji je ukinuo 0,5 promila nije bio na dobrom putu za uspjeh i samo je mrtvo slovo na papiru. Puno bolje bilo bi da smo prihvatili činjenicu da smo skloni pijenju alkohola kao i uostalom i neki drugi narodi kod kojih je broj prometnih nezgoda i smrtno stradalih za razliku od nas sveden na minimum. Dakle prvi je način da društvo shvati da se na pijenje alkohola u našem društvu ne utiče samo kroz akcije vezane za promet već na problem treba utjecati globalno, znatnim povećanjem cijena alkoholnih proizvoda, uvođenjem strožih kazni za prodaju alkohola malodobnim osobama, zabranom reklamiranja svih alkoholnih proizvoda i sl. Da čitaoci ne bi krivo razumjeli to nikako ne znači da bi našem čovjeku netko oduzeo pravo na njegovu kapljicu već da bi pijenje alkohola posebno u kriznim dobnim skupinama smanjili u cjelini pa onda automatski i za volanom. Zatim treba postepeno utjecati da se konzumacija alkohola u svijesti potpuno odvoji od profesionalnih aktivnosti, vožnje automobilom i sličnih aktivnosti. Nažalost vožnja pod utjecajem alkohola kod nas još uvijek ima tradicijski segment prepun lažnih olakotnih okolnosti. Naime pijani vozač kod nas je toliko normalna stvar da čak i u segmentu pravosuđa prilikom prometne nesreće sa smrtno stradalima takva osoba kao da djelomično nije kriva za ono što je učinila. Zamislite dojavu i reakciju građana o naoružanoj osobi pod utjecajem alkohola i usporedite isto sa dojavom o pijanom vozaču. To su u svijesti našeg čovjeka sasvim različite stvari. Zar i jedan i drugi na neki način svojim djelovanjem ne proizvode isti ishod, a to je u najgorem slučaju smrtno stradala osoba?
Kad govorimo o načinima na koji bi trebalo djelovati kao i u mnogim drugim našim problemima postoje rješenja koja su se već pokazala učinkovita samo ih treba primjeniti. Npr. kod modela obiteljskog nasilja, kao i pri modelu prevencije od opojnih droga. U prvom modelu obiteljskog nasilja zakon je nakon pritiska javnosti napokon obiteljsko nasilje i sankcioniranje takvog ponašanja stavio pod oznaku „žurno“ te u takvim slučajevima nasilnici osudu društva kao i pravosudne sankcije osjete puno brže. Također se napokon stvorilo ozračje osude i takvo ponašanje dobilo status društveno nepoželjnog ponašanja, a prestala šutnja i tolerancija tako svojstvena nerazvijenom tradicionalnom ozračju. Model prevencije od opojnih droga gdje se mladim konzumentima opojnih droga do 21 godine izriče sankcija obaveznog terapijskog liječenja u koji je uključena i obitelj također pokazuje vrlo dobre rezultate. Kada bi se vezano za mlade ponavljače konzumenata alkohola za volanom u našem zakonu našlo mjesta i za takve mjere, siguran sam da bi to pozitivno utjecalo na smanjenje broja smrtno stradalih na našim prometnicama. Za korjenitu promjenu u segmentu pijenja alkohola za volanom potrebno je pokrenuti senzibilitet cjelokupnog društva i učiniti pijenje alkohola za volanom kao i prekomjerno pijenje alkohola općenito, društveno neprihvatljivim ponašanjem. Na svima nama je da to ostvarimo što prije, a broj smrtno stradalih od posljedica vožnje pod utjecajem alkohola na to bi nas trebao svakodnevno podsjećati.

 D.H. HR SEMAFOR